Biografija

Neuspješni pregovori o opstanku Jugoslavije

Početkom januara 1991. novoizabrani član Predsjedništva BiH počeo je prisustvovati sastancima proširenog Predsjedništva SFRJ, koje su, pored redovnih članova, dopunjavali predsjednici republika, a sastancima su prisustvovali i predsjednik Savezne vlade, Ante Marković i ministar narodne odbrane Veljko Kadijević. Bezuspješno se pokušavalo doći do konsenzusa o sudbini Jugoslavije. U očaju, makedonski i bosanski predsjednici, Kiro Gligorov i Alija Izetbegović, ponudili su prijedlog o „stepenastoj federaciji“. To je bio kompromis između ponuđenih opcija koje su imale Slovenija i Hrvatska, na jednoj, i Srbija na drugoj strani. Lako zapažena kao vrlo dobronamjerna, inicijativa je propala, a Hrvatskom su počele nicati barikade na područjima gdje su živjeli Srbi. Uz pomoć naoružanog lokalnog stanovništva, Jugoslovenska narodna armija (JNA) je po nalogu Slobodana Miloševića zaokruživala teritorij tzv. srpske autonomne oblasti (SAO). Isti model se kasnije prenosi na BiH.
Na terenu, već od proljeća 1991., SDS stvara srpske autonomne oblasti, koje su zaokružene silom. Prema vojnim podacima, JNA je srbima u BiH tokom 1991. podijelila 51.900 komada pješačkog naoružanja. Ovome treba dodati i obavještajni podatak da je SDS svojim kanalima , dakle, opet preko JNA, podijelila dodatnih 17.300 pušaka. Jasno je bilo da se pregovaračka pozicija sa Karadžićeve strane, u nedostatku argumenata, nastojala osnažiti silom oružja.
U međuvremenu, Izetbegović stiče i svoja prva međunarodna državnička iskustva. U martu 1991., otputovao je u Austriju, gdje upoznaje Kurta Waldheina, tadašnjeg predsjednika ove srednjoevropske države. To je bio Izetbegovićev prvi zvanični posjet jednoj stranoj zemlji. Waldhein je upravo imao velike probleme, jer se razotkrivala njegova nacistička prošlost. Izetbegović je ipak odlučio otputovati jer je Austrija bila vrlo važna destinacija mlade bosanske diplomacije. Kasnije će ministru vanjskih poslova Austrije, dr. Aloisu Mocku, Izetbegović uručiti orden časti Zmaj od Bosne, za sve ono što je ova država učinila za BiH.
Slijedile su posjete Iranu i Turskoj. Gostoprimstvo kojim je dočekan u Teheranu bila je daleko iznad Izetbegovićevih očekivanja. Na aerodromu su ga čekali špaliri tri roda iranske vojske, svi domaći najviše rangirani zvaničnici, te kolona od pedeset diplomatskih predstavnika. Za čovjeka koji je donedavno bio otpadnik režima, ovo je bio pravi šok. Ni sam nije bio siguran da li se dobro snalazio u tim trenutcima. Zna se, pak, da je Iran kasnije odigrao presudnu ulogu u naoružavanju Armije BiH, svjesno kršeći nepravedni embargo koji joj je bio nametnut.
Nakon posjete Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Izetbegović je bio razočaran tamošnjim „nerazumijevanjem“ krize u Jugoslaviji. Činilo mu se SAD neće preduzeti ništa. U sklopu diplomatske ofanzive, predsjednik Predsjedništva SRBiH odlazi u Rim na sastanak zemalja Evropske zajednice na kom je usvojena Deklaracija o Jugoslaviji.
Paralelno, tokom ljeta 1991.godine, nekoliko se puta sastaju Milošević, Tuđman i Izetbegović da bi pokušali iznaći model izlaska iz krize. Šefovi Srbije i Hrvatske pokušavali su nagovoriti Bosanca da prihvati neku vrstu trojne podjele. Ovaj je odgovarao prijedlozima iz platforme Gligorov- Izetbegović. Po povratku iz Splita, sa jednog od sastanaka, na pitanje novinara o spekulacijama o podjeli BiH odgovorio je: „O tome se sa mnom nemože pregovarati!“