Biografija

Referendum

Skupština RBiH je 14. januara 1992. donijela Rezoluciju o suverenosti, koju osporava srpska zajednica u BiH. Tada se priprema i referendumsko pitanje:“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba,Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

Nakon izglasavanja odluke o raspisivanju referenduma, komentirajući bojkot SDS-a, Izetbegović izjavljuje:“Oni su (SDS) blokirali donošenje novog ustava, koji je ponudila Komisija za izradu ustava, odbacili su koncept građanskog ustava koji nude liberali i nezavisni intelektualci, a nas stalno optužuju da hoćemo 'muslimansku republiku'. Činjenica je, međutim, da nam oni – prijedlogom za podjelu na srpsku, hrvatsku i muslimansku BiH – zapravo to nude i nameću. Poznat je naš stav: mi to ne prihvatamo!“ Uz nepoznanicu kako će se ponašati hrvatsko glasačko tijelo, referendum je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine. Tuđman je nakon svih kalkulacija dao zeleno svjetlo, pa se na poziv za glasanje odazvalo 63 posto građana, od čega ih je 99 posto glasalo za nezavisnu BiH! Sudbina BiH je bila odlučna, ali samo formalno-pravno. Stvarna sudbina BiH rješavat će se uskoro na bojnom polju, ali ono što je postignuto referendumom nijedna vojna pobjeda nije mogla donijeti. To su bili legalnost i legitimitet oficijelnoj vlasti.
Šestog aprila 1992. Evropska zajednica priznala je BiH, a sutradan su to učinile SAD. U međuvremenu, pod evropskim pokroviteljstvom, uveliko su trajali pregovori o unutrašnjoj podjeli BiH. Kao veliko pojačanje, na februarskim pregovorima u Lisabonu, Izetbegoviću se pridružio dr. Haris Silajdžić, koji će svojom snažnom pojavom znatno doprinijeti da se kola koja su velikom brzinom išla nizbrdo, makar malo uspore. Prema njihovoj ocjeni dobro u lisabonskim rješenjima jeste što predviđaju opstanak BiH u administrativnim granicama, a loše što se spominje mogućnost više entiteta. Izetbegović će u svom dnevniku zabilježiti da je „svim silama pokušavao spasiti i Bosnu i mir“, no, istovremeno se pitao da li je to moguće? Ispalo je da nije. Približavao se dan kada se moralo izabrati jedno od to dvoje.
Totalni rat je počeo u aprilu 1992. godine. Izetbegović je tada imao tačno 67 godina, nalazio se pred novim velikim izazovima i, mada nije toga svjestan, najburnijim životnim periodom.