Biografija

Zračni udari i završetak rata

Nakon srebreničke tragedije, uslijedila je živa diplomatska aktivnost bosanske strane, i polahko se stvaralo raspoloženje da se karadžićevi smekšaju silom oružja. Srpska strana odbila je niz mirovnih planova za BiH, počinila genocid u Srebrenici pa zatim i Žepi, te zločin na sarajevskoj pijaci Markale, i zapad je konačno odlučio snažnije podržati probosanske snage.
„Tridesetog augusta 1995., sa više od tri godine zakašnjenja, uslijedili su masovni zračni udari na položaje Karadžićeve vojske širom Bosne“ – zabilježio je Izetbegović u svoj dnevnik. On se tih dana, na poziv predsjednika Chiraca, nalazio u zvaničnoj posjeti Francuskoj. Vijest o nesreći na Markalama, 28.augusta, zatekla ga je u Mostaru na putu za Jablanicu, odakle je helikopterom trebao ići za Split pa potom u Pariz. Bio je očajan. Dok je putovao za francusku prijestolnicu, činilo mu se da bosansku nesreću iza svakog ćoška čeka pojačanje.
Sutradan, u 10 sati Izetbegovića je primio francuski predsjednik. Bio je kratak: „Mi smo spremni, Amerikanci oklijevaju“, rekao je misleći na zračne udare protiv bosanskih Srba. Istu večer u Parizu, pod dramatičnim okolnostima u domovini, Izetbegović se u američkoj ambasadi posredstvom ambasadorice SAD-a u Francuskoj Pamele Harriman, sreo sa Richardom Holbrookeom. Ovako taj trenutak opisuje bosanski predsjednik: „Gospođa Harriman nas je srdačno dočekala i uvela u veliko predsoblje. Odmah sam u uglu za telefonom primijetio Richarda Holbrookea. Klimnuo sam mu u znak pozdrava, na šta mi je on, na moje iznenađenje, dao znak rukom da dođem, pokazujući mi telefonsku slušalicu. Sve je bilo očito dobro sinhronizovano i sigurno sam samo ja, a niko od Amerikanaca, bio iznenađen. Sa druge strane javio se Strobe Talbott, zamjenik tadašnjeg državnog sekretara SAD Warrena Christophera. On mi je približno rekao sljedeće: 'Molim vas da nastavite sarađivati sa ambasadorom Holbrookeom na traženju uslova za mir u Bosni. Znam Vaše dileme i razumijem ih. Uvjeravam Vas da jučerašnji zločin nad građanima Sarajeva neće ostati nekažnjen. Izvršit ćemo zračne udare na Karadžićeve položaje!' Zvučao je vrlo odlučno“.
Te noći, Izetbegović od uzbuđenja nije mogao spavati. Sa ostatkom delegacije, u kojoj su bili Miro Lazović i Krešimir Zubak, razgovarao je do kasno u noć, da bi ga sutradan, 30. augusta, rano ujutro probudilo snažno kucanje na vratima: Izetbegovićev pratilac Osmica uhvatio je muštuluk:“ Počeli su napadi na četničke položaje, Predsjedniče! Nebo nad Sarajevom je crveno od udara po okolnim brdima!“
Ovo je bila jedna od najboljih vijesti koja se mogla čuti tokom bosanskog rata. Bosanska delegacija je kasnije saznala da su zapadni saveznici udarili i po drugim srpskim položajima širom Bosne.
Uz ovo, tokom 1995. godine bosanska je vojska, uz savezništvo sa Hrvatskom vojskom, te HVO-om, zabilježila značajne pobjede, što je znatno oslabilo pregovarački položaj srpske strane. Posljednja velika operacija bosanske armije odigrala se u zapadnoj Bosni u vremenu od 13. septembra do 12. oktobra, kada je angažirano oko 16.000 boraca. Oslobođeni su: Kulen Vakuf, Bosanska Krupa, Otoka, Bosanski Brod, Ključ, Sanica i Sanski Most.
Tako je počela završna faza rata, koji će se završiti parafiranjem Mirovnog sporazuma u Daytonu, 21. novembra 1995.