Biografija

Uspostavljanje mira

Rat je stao, ali s njim ne i problemi. Implementacija sporazuma iz Daytona išla je uz velike teškoće. Nepreciznosti nekih stavaka korišteni su da ih svako tumači na svoj način. Izetbegović je sa svojim saradnicima ostatak političkog angažmana uglavnom provesti u borbi za jačanje države BiH: njenih tzv. centralnih institucija, povratak izbjeglica, odvođenje optuženih za ratne zločine pred lice pravde...
Od krupnih problema, ostala su pitanja arbitraže za Brčko, te ujedinjenja Mostara u jedinstven grad. Izetbegovćev čovjek za Brčko bio je dr. Ejub Ganić, a za Mostar Safet Oručević, čovjek koji je uz herojsku borbu sačuvao dio grada u toku rata.
Oba projekta su nakon nekoliko godina završena relativno uspješno. Brčko je postalo distrikt, Mostar je, uz nešto teškoća u funkcioniranju, ipak jedinstven grad. Mostarci su sve zadovoljniji njime.
Naporni rad na obnovi multietničke države također je počeo ubirati rezultate.
Izetbegovićevo zdravstveno stanje odmah nakon Daytona, pogoršalo, preživio je srčani udar i krajem marta 1996. izašao iz bolnice. Ipak, ovo je bio početak bolesti koj će ga sa manjim ili većim intenzitetom pratiti do kraja života. Činilo se da su radne sposobnosti bosanskog predsjednika bile trajno ograničene.
Ipak, smogao je snage da još nekoliko godina obnaša vlast. Redovno je pozivan na konferencije po cijelom svijetu. U Americi je dobio nagradu za unapređenje demokracije, na istoku je poštivan kao i tokom rata. Ali Izetbegović je učešće na skupovima i konferencijama nije shvatio samo kao formalnost. Nešto u njemu, vjerovatno bosanska gordost proistekla iz krvavog rata, tjeralo ga je na kritički odmak. Tako je na zapadu branio islam, a u muslimanskim zemljama branio Zapad. Na Zapadu je bio istočnjak, na Istoku zapadnjak, ali u oba svijeta musliman. Možda nije pretjerano zaključiti da je upravo Izetbegović bio jedan od planetarno najkompetentniji ličnosti za ove (njegove stare) teme. Ne treba zaboraviti: Izetbegović je upoznao vjerovatno sve relevantne političke ali i veliki broj intelektualnih ličnosti Istoka i Zapada, islama i kršćanstva, i to u specifičnim, historijskim trenutcima za njegovu zemlju, dakle, na pitanjima od najvećih iskušenja. Moderni sistem globalne saradnje ustvari se uspostavljao na Bosni.
Jedan od govora, koji je izazvao zamalo revolucionarna komešanja, bilo je njegovo obraćanje šefovima i ostalim predstavnicima islamskih zemalja u Teheranu, decembra 1997. godine. Ovaj govor, koji su direktno prenosile sve važnije televizije islamskog Istoka, te nekoliko velikih sa Zapada, sinteza je njegovog promišljanja o aktuelnom stanju u muslimanskom svijetu, odnosa prema terorizmu, te zabludama i predrasudama, koje neki muslimani imaju prema Zapadu.
„Smatram velikom privilegijom što mi se pružila prilika da govorim na ovom značajnom skupu muslimanskih zemalja. Upravo se vraćam sa konferencije u Bonnu. To je bila specifična konferencija posvećena Bosni na kojoj je razmatrana situacija u mojoj zemlji i donesene neke vrlo važne odluke. (...) Poštujući vaše vrijeme i današnji program konferencije, ja ću se u svom izlaganju osvrnuti samo na jednu temu: Istok i Zapad i moja Bosna između njih.Ideju za ovu teme dalo mi je moje posljednje putovanje koje je još u toku.U sedmici koja upravo završava poletio sam iz Bosne u Saudijsku Arabiju,na konferenciju o obrazovanju, zatim u Evropu, na konferenciju o Bosni i evo me danas u Teheranu, na Islamskoj konferenciji. To je Istok- Zapad- Istok. Mislim da prilično dobro poznajem oba ova kraja svijeta. Na mom putovanju saznao sam i neke nove činjenice, dobre i loše.
Saznao sam ohrabrujuću činjenicu o pet miliona učenika i studenata u Saudijskoj Arabiji, ali i žalosnu o 68,5 posto nepismenih u jednoj drugoj muslimanskoj zemlji. Druga dobra vijest, koju sam upravo čuo je dvadeset miliona ljudi koji pohađaju neku od škola u Iranu, a loša da je nepismenost među ženama skoro u svim muslimanskim zemljama nedopustivo visoka. Žene čine polovinu ljudskog roda. Neobrazovana žena ne može podići i odgojiti generaciju koja će voditi naše narode u 21. stoljeće oprostite mi što ću biti vrlo otvoren. Lijepe laži ne pomažu, a gorke istine mogu biti ljekovite. Zapad nije ni pokvaren ni degeneriran. 'Truhli Zapad' – ovu samoobmanu komunistički sistem je skupo platio. Zapad nije truho. On je jak , obrazovan i organiziran. Njegove škole su bolje od naših i njegovi gradovi su čistiji od naših. Nivo ljudskih prava na Zapadu je viši, a socijalna briga za siromašne i manje sposobne bolje organizirana. Zapadnjaci su uglavnom odgovorni i tačni ljudi. Takva su moja iskustva sa njima. Znam također i tamne strane njihovog napretka i ne gubim ih iz vida. Islam jeste najbolji-to je istina, al mi nismo najbolji.To su dvije stvari koje često zamjenjujemo.Umjesto da mrzimo Zapad takmičimo se s njim! Zar nam Kur'an nije naredio upravo to:'natječite se u dobru...'.Pomoću vjere i nauke možemo stvoriti snagu koja nam je potrebna. Istina je da je to težak i naporan put, to je tegobno penjanje uz planinu, ona uzbrdica o kojoj govori Kur'an, ali drugog puta nema. Zbog toga svuda osnivajmo fondove za školovanje! Neka ni jedno naše dijete ne ostane van škole. Bogate muslimanske zemlje treba da u tom važnom poslu da pomognu siromašnim. Uradimo to već danas ili zakažimo odmah danas posebnu konferenciju za to. Neki ljudi misle da se prednost može postići terorizmom. To je zabluda koja se opasno širi. Terorizam je izraz naše sadašnje nemoći i mogući uzrok naše buduće nemoći. On nije samo nemoralan nego i neproduktivan. Nemoralan, jer ginu nevini ljudi, a neproduktivan, jer nikad i nigdje ništa nije riješeno. Terorizam su odbacili svi ozbiljni politički pokreti u povijesti. Mislim da ga je Kur'an izričito zabranio poznatom rečenicom:'ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je pobio čitav svijet'.Ima , nažalost, ljudi koji to zaboravljaju.
A sada nekoliko riječi o Bosni iz koje dolazim. Spomenuo sam Istok i Zapad.Bosna se nalazi na razmeđu ta dva svijeta, na Velikoj granici, kao mi to volimo reći. Svaki deseti Bošnjak poginuo je u minulom ratu. Zato ne dopustite da se učini nova nepravda Bosni.Poručite svima da je za vas Bosna sveta zemlja jer je natopljena krvlju nevinih ljudi, vaše braće po vjeri.“
Nakon izlaganja, u Sali je vladao muk. Riječi su proizvele snažan pritisak .Samo kritike nisu tako česte na ovakvim konferencijama.Uglavnom bi se radilo o licemjerju i samo hvali, prema kojoj su za sve probleme krivi drugi.